✕
Idi na sadržaj

Ilijaš

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Ilijaš
Općina i naseljeno mjesto
Općina Ilijaš
Centar Ilijaša
Centar Ilijaša
Službeni grb Ilijaš
Grb
Općina Ilijaš u Bosni i Hercegovini
Općina Ilijaš u Bosni i Hercegovini
Ilijaš nalazi se u Bosna i Hercegovina
Ilijaš
Ilijaš
Lokacija u Bosni i Hercegovini
Karta
Interaktivna karta Ilijaš
Koordinate: 43°57′N 18°16′E / 43.950°N 18.267°E / 43.950; 18.267
DržavaImage Bosna i Hercegovina
EntitetFederacija Bosne i Hercegovine
KantonSarajevo
Vlada
 • NačelnikAkif Fazlić[1] (SDA)
Površina
 • Općina308,55 km2
 • Naseljeno mjesto3,58 km2
Stanovništvo (2013)
 • Općina19.603
 • Općina (gustoća)63,53 /km2
 • Naseljeno mjesto4.921
 • Naseljeno mjesto (gustoća)1.374,58 /km2
Vremenska zonaCET (UTC+1)
 • Ljeti (DST)CEST (UTC+2)
Poštanski broj71 380
Pozivni broj(+387) 33
Veb-sajtwww.ilijas.ba

Ilijaš je naseljeno mjesto i općina koja se nalazi u Kantonu Sarajevo, sjeverozapadno od grada Sarajeva. Po popisu stanovništva 2013. godine općina Ilijaš se sastoji od 74 naseljenih mjesta.

Geografija

Smješten je sjeverozapadno od Sarajeva, u dolini rijeke Bosne, i uz magistralni put Sarajevo–Tuzla. Pripada Kantonu Sarajevo Federacije Bosne i Hercegovine. Graniči sa općinama: Visoko, Breza, Vareš i Olovo koje pripadaju Zeničko-dobojskom kantonu, općinama Sokolac i Istočni Stari Grad, koje pripadaju Republici Srpskoj i općinama Vogošća, Stari Grad, Novi Grad, Centar i Ilidža koje pripadaju Sarajevskom kantonu.

Mjesto Ilijaš se sastoji iz naseljenih mjesta: gradić Ilijaš, i predgrađa među kojima je naselje Misoča, kao i Podlugovi, Lješevo, Stari Ilijaš i Malešići.

Općina se nalazi na raskrsnici puteva koji je povezuju sa susjednim općinama, kao i sa svim dijelovima BiH. Smješten je na nadmorskoj visini od 500 do 1200 m, površine 308,6 km2. Odlikuje je ravničarsko-brežuljkasti i planinsko-brdski teren. S obzirom na geografske karakteristike prostor koji zauzima općina, moguće je podijeliti na dvije cjeline: donji i gornji Ilijaš.

Ukupna površina šuma i šumskog zemljišta na području općine Ilijaš iznosi 16249 ha.

Na području opštine nalazi se više lokaliteta sa mineralnim sirovinama, uključujući nalazište mangana u Čevljanovićima, nalazište vapnenca u Gajevima - Vrela i Rači, nalazište kamena eruptivca u Koritima, nalazište kamena škriljca u Misoči, nalazište kvarca u Podroli i Čevljanovićima.

Na prostoru Srednje, u Draževićima, registrirano je nalazište žive izuzetnog kvaliteta koje nije do sada eksploatisano. Na području Podlipnika registrirano je izvorište termalne vode a na potezu Srednje – Čevljanovići izvorište mineralne vode.

Bijambare su zakonom zaštićeno područje od strane Sarajevskog kantona, i to zaštićeno područje pete kategorije. Nalazi se lijevo od magistralne ceste Sarajevo - Tuzla uz rub Nišićke visoravni između sela Nišići i Krivajevići. Prostire se na 370 hektara i obuhvata gustu crnogoričnu šumu, pašnjake, brojne kraške fenomena kao što su vrtače i ponori dvaju potoka, te osam bijambarskih pećina.

Historija

Prahistorija i antika

Područje današnjeg Ilijaša naseljeno je od davnina, a arheološki nalazi potvrđuju prisustvo materijalnih ostataka iz rimskog doba.[2] U stručnoj literaturi i arheološkim pregledima registrirani su rimski nalazi iz samog Ilijaša i njegove okoline, uključujući fragment reljefa s prikazom Atisa u Ilijašu te kasnoantičke nalaze u Podlugovima.[3][4]

Antički nalazi svjedoče da je prostor ilijaške kotline bio uključen u šire komunikacijske i naseobinske tokove centralne Bosne, a njegova blizina sarajevskom i visočkom području činila ga je dijelom važnog unutrašnjeg bosanskog prostora još u rimsko doba.[3]

Srednji vijek

U ranom srednjem vijeku uz Bosnu i porječja Vogošćice, Ljubine, Misoče i Stavnje formirana je župa Vogošća odnosno Vidogošća.[2] U drugoj polovini 14. i u 15. stoljeću na ovom prostoru naročit značaj dobija srednjovjekovni grad Dubrovnik u Višnjici kod Ilijaša, koji je bio političko i upravno središte šire okolice.[5]

Stari grad Dubrovnik prvi put se u sačuvanim izvorima spominje 11. juna 1404. godine.[6] Istraživanja i novija stručna literatura potvrđuju njegov značaj kao jednog od važnijih utvrđenih gradova srednjovjekovne Bosne u području između sarajevske i visočke kotline.[7] Arheološko područje – Stari grad Dubrovnik u Višnjici kod Ilijaša je proglašeno nacionalnim spomenikom 8. oktobra 2003. godine.[8]

U neposrednoj blizini Dubrovnika nalazi se nekropola u Kopošićima, jedna od najpoznatijih nekropola stećaka u centralnoj Bosni. Za nju se vezuje ukop velikog bosanskog kneza Batića Mirkovića, a vrijednost lokaliteta dodatno povećava natpis na njegovu stećku, važan za poznavanje bosanskog plemstva kasnog srednjeg vijeka.[9][10]

Osim Dubrovnika i Kopošića, na području općine nalaze se i drugi značajni srednjovjekovni lokaliteti, među njima nekropola sa stećcima u Srednjem te ostaci srednjovjekovnog grada i nekropole iznad sela Luka. Prema stručnom radu Zijada Halilovića, lokalitet u Luki nalazio se na prostoru srednjovjekovne župe Vrhbosna, a nakon teritorijalnih promjena bio je sastavni dio zemlje Pavlovića.[11][12]

Osmansko doba

Nakon osmanskog osvajanja Bosne, područje Ilijaša uključeno je u osmanski upravni i društveni sistem, dok su neka starija srednjovjekovna središta izgubila dotadašnju političku važnost. Kontinuitet naseljenosti u osmanskom periodu potvrđuju groblja uz džamije i stariji nadgrobni spomenici koji se spominju u lokalnim pregledima historije općine.

Iako Ilijaš u osmanskom razdoblju nije imao urbani značaj kakav će dobiti u novijem vremenu, prostor njegove današnje općine ostao je povezan sa širim ekonomskim i saobraćajnim tokovima srednje Bosne.[2]

Austro-Ugarska i početak modernog razvoja

Savremeni razvoj Ilijaša počeo je u doba austrougarske uprave, kada su intenzivirani eksploatacija šuma, rudnih i metalurških resursa te povezivanje lokalnog prostora sa željezničkim i industrijskim sistemom Bosne i Hercegovine.[13] U literaturi o urbanizaciji i industrijskom razvoju susjednih područja Ilijaš se ubraja među manje bosanskohercegovačke centre željezne industrije koji su se snažnije razvijali upravo od kraja 19. stoljeća.[14]

Poseban značaj za privredni razvoj imala je šumska pruga Ilijaš–Misoča, povezana s eksploatacijom šume i preradom drveta u dolini Misoče, što je Ilijaš dodatno uključilo u moderni industrijski pejzaž Bosne i Hercegovine.[13]

20. stoljeće

U 20. stoljeću Ilijaš se profilirao kao izrazito industrijski gradić. Poslije Drugog svjetskog rata donesena je odluka Vlade SR Bosne i Hercegovine od 5. septembra 1952. o osnivanju preduzeća iz kojeg se razvila Željezara Ilijaš, dok je prvi proizvodni kapacitet pušten u rad u novembru 1954.[15] Upravo uz željezaru i druge industrijske pogone nastaje moderni urbani identitet Ilijaša.[16]

Industrijski rast pratili su razvoj saobraćaja, radničkih naselja i širenje privredne baze, pa je Ilijaš u drugoj polovini 20. stoljeća postao jedno od lokalnih industrijskih središta sjevernog dijela sarajevske regije.[17]

Rat u Bosni i Hercegovini i poratni period

Tokom rata u Bosni i Hercegovini Ilijaš i njegova općina pretrpjeli su teška razaranja, ljudske gubitke i prisilna raseljavanja stanovništva.[18] Dan reintegracije općine obilježava se 29. februara, datum koji se u lokalnoj memoriji veže za povratak dijela općine u ustavno-pravni poredak Federacije Bosne i Hercegovine.[19]

Rat je teško pogodio i industrijsku osnovu grada. Prema podacima Željezare Ilijaš, preduzeće je tokom rata bilo uništeno i devastirano, a proizvodnju je počelo obnavljati 1999.[20]

Stanovništvo

Po popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Ilijaš (u to vrijeme jedna od 5 prigradskih općina Grada Sarajeva) imala je 25.184 stanovnika, raspoređenih u 77 naselja. Poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma, općina Ilijaš je, gotovo u cjelini, ušla u sastav Federacije Bosne i Hercegovine. U sastav Republike Srpske ušla su naseljena mjesta Sirovine, Šljeme i Vuknić, te dijelovi naseljenih mjesta Lipnik i Rakova Noga.

Općina Ilijaš

Sastav stanovništva – općina Ilijaš
2013.1991.1981.[21]1971.[22]1961.[23]
Osoba19 603 (100,0%)24 723 (100,0%)24 316 (100,0%)23 007 (100,0%)20 499 (100,0%)
Bošnjaci18 151 (92,59%)10 192 (41,22%)19 598 (39,47%)19 187 (39,93%)14 190 (20,44%)1
Srbi421 (2,148%)11 259 (45,54%)10 378 (42,68%)10 941 (47,56%)10 394 (50,70%)
Hrvati382 (1,949%)1 736 (7,022%)1 982 (8,151%)2 172 (9,441%)2 141 (10,44%)
Bosanci169 (0,862%)––––
Muslimani127 (0,648%)––––
Romi123 (0,627%)–31 (0,127%)2 (0,009%)–
Nisu se izjasnili101 (0,515%)––––
Ostali42 (0,214%)369 (1,493%)139 (0,572%)123 (0,535%)48 (0,234%)
Bosanci i Hercegovci35 (0,179%)––––
Albanci24 (0,122%)–37 (0,152%)45 (0,196%)51 (0,249%)
Nepoznato20 (0,102%)––––
Crnogorci4 (0,020%)–118 (0,485%)108 (0,469%)104 (0,507%)
Jugoslaveni2 (0,010%)1 167 (4,720%)2 012 (8,274%)400 (1,739%)3 517 (17,16%)
Slovenci1 (0,005%)–9 (0,037%)13 (0,057%)29 (0,141%)
Ukrajinci1 (0,005%)––––
Makedonci––10 (0,041%)8 (0,035%)6 (0,029%)
Mađari––2 (0,008%)8 (0,035%)19 (0,093%)
  1. 1 Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.

Naselje Ilijaš

Sastav stanovništva – naselje Ilijaš
2013.1991.1981.[21]1971.[22]1961.[23]
Osoba4 921 (100,0%)6 833 (100,0%)5 946 (100,0%)4 668 (100,0%)3 824 (100,0%)
Bošnjaci4 306 (87,50%)2 008 (29,39%)11 395 (23,46%)11 379 (29,54%)1301 (7,871%)1
Hrvati190 (3,861%)733 (10,73%)710 (11,94%)737 (15,79%)763 (19,95%)
Srbi103 (2,093%)3 093 (45,27%)2 398 (40,33%)2 047 (43,85%)1 935 (50,60%)
Bosanci96 (1,951%)––––
Muslimani63 (1,280%)––––
Romi52 (1,057%)–31 (0,521%)2 (0,043%)–
Nisu se izjasnili42 (0,853%)––––
Albanci23 (0,467%)–30 (0,505%)37 (0,793%)29 (0,758%)
Ostali18 (0,366%)222 (3,249%)60 (1,009%)67 (1,435%)29 (0,758%)
Bosanci i Hercegovci16 (0,325%)––––
Nepoznato5 (0,102%)––––
Crnogorci3 (0,061%)–79 (1,329%)78 (1,671%)72 (1,883%)
Jugoslaveni2 (0,041%)777 (11,37%)1 230 (20,69%)295 (6,320%)643 (16,81%)
Slovenci1 (0,020%)–6 (0,101%)12 (0,257%)27 (0,706%)
Ukrajinci1 (0,020%)––––
Makedonci––5 (0,084%)7 (0,150%)6 (0,157%)
Mađari––2 (0,034%)7 (0,150%)19 (0,497%)
  1. 1 Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.

Privreda

Strateški sektori jačanja ekonomske osnove općine Ilijaš su: industrija, turizam i komplementarne usluge, kultura, sport, rekreacija, trgovina, obrazovanje - osnovno obrazovanje. Industrija je pažljivo ekonomski i ekološki profilirana kao održiva - prerada drveta, proizvodnja pića, mašinska industrija, prerada poljoprivrednih proizvoda, itd.

Znamenitosti

Na području općine nalazi se značajan broj kulturno-historijskih i prirodnih znamenitosti. Srednjovjekovni grad Dubrovnik i nekropola stečaka u Kopošićima proglašeni su za nacionalne spomenike od interesa za BiH od strane Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Od prirodnih znamenitosti važno je istači Bijambarsku pećinu i kanjon rijeke Misoče.

Kultura

Ustanova koja se bavi kulturnim djelatnostima na području općine je KSC i Radio Ilijaš. Na području općine djeluju i Bošnjačka zajednica kulture "Preporod" Ilijaš i Hrvatsko kulturno društvo "Kulin Ban".

Nacionalni spomenici

Također pogledajte

Reference

  1. ↑ "Rezultati lokalnih izbora 2016. za načelnika za općinu Ilijaš". izbori.ba. Pristupljeno 5. 11. 2016.
  2. 1 2 3 "O općini". Općina Ilijaš. Pristupljeno 11. 3. 2026.
  3. 1 2 Salmedin Mesihović. "INSCRIPTIONES LATINARVM SARAEVONENSIS (sa kraćim pregledom naseobinske kulture u antičko doba) – doprinos historiji sarajevskog područja u antičko doba". Academia.edu. Pristupljeno 11. 3. 2026.
  4. ↑ "Hrestomatija istraživanja jedinice municipalne autonomije Akvarum". Academia.edu. Pristupljeno 11. 3. 2026.
  5. ↑ "Arheološko područje – Stari grad Dubrovnik u Višnjici kod Ilijaša" (PDF). Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Arhivirano s originala (PDF), 29. 5. 2023. Pristupljeno 11. 3. 2026.
  6. ↑ "Višnjica (Ilijaš)". Wikipedia na bosanskom jeziku. Pristupljeno 11. 3. 2026.
  7. ↑ "Preliminary archaeometry investigation of artifacts from the Medieval Bosnian town of Dubrovnik (Ilijaš, BiH)". Academia.edu. 2024. Pristupljeno 11. 3. 2026.
  8. ↑ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 5. 3. 2016. Pristupljeno 4. 9. 2013.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  9. ↑ "Historijsko područje – Nekropola stećaka u Kopošićima kod Ilijaša" (PDF). Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Arhivirano s originala (PDF), 8. 12. 2024. Pristupljeno 11. 3. 2026.
  10. ↑ "Stećci u Kopošićima otkrivaju istinu o bosanskom plemstvu". Radio Slobodna Evropa. 15. 7. 2015. Pristupljeno 11. 3. 2026.
  11. ↑ "Historijsko područje – Nekropola sa stećcima Srednje, općina Ilijaš" (PDF). Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Arhivirano s originala (PDF), 5. 7. 2024. Pristupljeno 11. 3. 2026.
  12. ↑ Zijad Halilović (2020). "Nekropola sa stećcima i ostaci srednjovjekovnog grada iznad sela Luka, općina Ilijaš". Prilozi za proučavanje historije Sarajeva. Pristupljeno 11. 3. 2026.
  13. 1 2 "Iz historije šumske pruge „Ilijaš – Misoča"". Mreža za izgradnju mira. 20. 10. 2022. Pristupljeno 11. 3. 2026.
  14. ↑ "Vareš od austrougarskog perioda do prvih radničkih naselja" (PDF). Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu. Pristupljeno 11. 3. 2026.
  15. ↑ "About us". Željezara Ilijaš d.d. Pristupljeno 11. 3. 2026.
  16. ↑ "Ilijaš". Wikipedia na bosanskom jeziku. Pristupljeno 11. 3. 2026.
  17. ↑ Branislav Krstić (1965). "Opštine Visoko, Breza, Ilijaš: metodologija prostornog planiranja". Google Books. Pristupljeno 11. 3. 2026.
  18. ↑ Šerif Ćatić (2021). Sjećanja na rat u Općini Ilijaš. Planjax komerc. ISBN 9789958345791.
  19. ↑ "Čestitka povodom Dana reintegracije općine Ilijaš i Dana nezavisnosti BiH". Općina Ilijaš. 27. 2. 2023. Pristupljeno 11. 3. 2026.
  20. ↑ "O nama". Željezara Ilijaš d.d. Pristupljeno 11. 3. 2026.
  21. 1 2 "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 23. 9. 2015.
  22. 1 2 "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 23. 9. 2015.
  23. 1 2 "Nacionalni sastav stanovništva FNR Jugoslavije 1961" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 15. 4. 2016.

Vanjski linkovi

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Ilijaš&oldid=3881973"