Prijeđi na sadržaj

Bazni par

Izvor: Wikipedija
Image
Struktura DNA i dva para baza

Bazni par (eng. base pair, bp) mjerna je jedinica koja označava dvije dušikove baze međusobno vezane vodikovim vezama. Jedan bazni par odgovara približno 340 pm (3,4 Å)[1] duljine duž niti nukleinske kiselina, otprilike 618 ili 643 daltona za DNA i RNA.

Bazni parovi čine građevne blokove DNA i RNA. Diktirani specifičnim uzorcima gustoća elektronskih oblaka molekula dušikovih baza, Watson-Crickovi osnovni parovi (guanin-citozin i adenin-timin) omogućuju nukleinskim kiselinama održavanje pravilne strukture zavojnice.[2] Komplementarna priroda ove strukture temeljene na parovima osigurava suvišnu kopiju genetskih informacija kodiranih u svakom lancu DNA. Redovita struktura i redundantnost podataka koje pruža dvostruka zavojnica čini sustav pogodnim za pohranu genetskih informacija, dok spajanje baza između DNA i ulaznih nukleotida omogućava mehanizam putem kojeg polimeraza DNA replicira DNA, a polimeraza RNA prepisuje DNA u RNA. Mnogi proteini koji se vežu na DNA mogu prepoznati specifične obrasce uparivanja baza koji identificiraju određene regulatorne regije gena.

Primjeri

[uredi | uredi kôd]

Sljedeće sekvencije DNA ilustriraju dvostruke nizove. Prema dogovoru, gornji pramen se piše od kraja 5' do kraja 3'. Na taj način se na donjem lancu piše 3 'do 5'.

Slijed DNA u bazi:

        *ATCGATTGAGCTCTAGCG
        *TAGCTAACTCGAGATCGC

Odgovarajuća RNA sekvencija, u kojoj je uracil supstituiran timinom:

        *AUCGAUUGAGCUCUAGCG
        *UAGCUAACUCGAGAUCGC

Prefiksi

[uredi | uredi kôd]
    *kbp = kilo baznih parova = 1000 bp
    *Mbp = mega baznih parova = 1 000 000 bp
    *Gbp = giga baznih parova = 1 000 000 000 bp

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Alberts B, Johnson A, Lewis J, Morgan D, Raff M, Roberts K, Walter P. Prosinac 2014. Molecular Biology of the Cell. 6th izdanje. Garland Science, Taylor & Francis Group. New York/Abingdon. str. 177. ISBN 978-0-8153-4432-2
  2. Zhurkin VB, Tolstorukov MY, Xu F, Colasanti AV, Olson WK. 2005. Sequence-Dependent Variability of B-DNA. DNA Conformation and Transcription. str. 18–34. doi:10.1007/0-387-29148-2_2. ISBN 978-0-387-25579-8

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Watson JD, Baker TA, Bell SP, Gann A, Levine M, Losick R. 2004. Molecular Biology of the Gene. 5th izdanje. Pearson Benjamin Cummings: CSHL Press (See esp. ch. 6 and 9)
  • Sigel A, Sigel H, Sigel RK, ur. 2012. Interplay between Metal Ions and Nucleic Acids. Metal Ions in Life Sciences. 10. Springer. doi:10.1007/978-94-007-2172-2. ISBN 978-9-4007-2171-5
  • Clever GH, Shionoya M. 2012. Chapter 10. Alternative DNA Base-Pairing through Metal Coordination. Interplay between Metal Ions and Nucleic Acids. Metal Ions in Life Sciences. 10. str. 269–294. doi:10.1007/978-94-007-2172-2_10. ISBN 978-94-007-2171-5. PMID 22210343
  • Megger DA, Megger N, Mueller J. 2012. Chapter 11. Metal-Mediated Base Pairs in Nucleic Acids with Purine and Pyrimidine-Derived Neucleosides. Interplay between Metal Ions and Nucleic Acids. Metal Ions in Life Sciences. 10. str. 295–317. doi:10.1007/978-94-007-2172-2_11. ISBN 978-94-007-2171-5. PMID 22210344